Ja sam bunda. Leopard, urbana, moderna. Izvana se ne vidi da sam podrapana. S pijace. Za malo para iz aftera. topla. S ožiljcima, krivo zašivenim gumbima. Sto puta krpana. Na van, na prvu, sjajna. Moja je podstava razderana, ali zašivena, mojom rukom. I koncem. Malim crnim, iz mamine kutije s […]
Blog
After
Često razmišljam o završetku. Svakakvom. Nešto je opojno u tome da situacije završavaju Valjda ga zato produžujem Rastežem Do zadnjeg ruba neprepoznatljivosti Do pitanja gdje je i što je uopće bio početak Tek kada se toga više ne mogu sjetiti, tada dolazi pravi kraj – i počinje novi početak. Iza […]
Prekid
Nikada više nećeš osjetiti kako miriše ljeto u našem stanu kakvog mi je okusa koža kada danas dođem umorna od svih kako rano ujutro pada svjetlo na biljke i onaj dio parketa kojeg si htio pobrusiti.
Godišnji
Mislila sam o tebi Dok sam sjedila i gledala vodu Nisam osjećala ništa Čak ni prazninu. Kad selimo na jug? Treba mi godišnji od godinu dana.
Nenad iz stražnjeg dvorišta u Bitoljskoj
Bitoljska. Tako se zove ulica u Donjoj Kustošiji gdje smo živjeli kao podstanari u kući jedne bake koje se sjećam tek u magli i s nekih obiteljskih fotografija, s tek poznatim prezimenom Krompolcka. Pamtim da je voljela mačke i da ih je u prednjem i stražnjem dvorištu te kuće bilo […]
Rezidencija
Živim u gradu već 33 godine. Jedan od tih života dogodio se u Gundulićevoj. 40. Između dva nova vala, kako sam se često znala zabuniti. Tamo smo živjeli mi. Nas dvoje i pas. Okej, živjeli smo i s cimerima, prije toga, no tih godina kad je protreslo grad, kad je […]
Ona tetka s leopard tajicama
Hoću li ja doista postati taj lik? Ona tetka koja se nikad nije udala. Ona koja nosi leopard tajice i sumnjivo donje rublje, koja ide na gimnastiku i ples iako je u poznim godinama, koju i dalje škicaju mlađi šezdesetogodišnjaci. Ona koja kad zapali cigaretu i krene u priču sjedaju […]
Čekaj pa ja nekoga učim plesati…
“Znaš kaj, baš sam ponosna na tebe” Rekla mi je Iv u nedavnom izlasku u kojem smo sreli jednu moju učenicu s plesa na svili. “Ja se točno sjećam svoje prve trenerice i koliko mi je bila važna. Kako sam i godinama kasnije htjela da je i ona mene zapamtila.” […]
Bakina knjiga s kolačima
Toga dana padala je velika kiša. Mislim da je bio utorak. Izašla sam ispred zgrade čekajući taksi. Nisam uzela kišobran, pa sam osjetila svaku kap koja mi se odbijala niz glavu, pa uz tijelo. Evo ga. Mama je sjedila unutra, šmrcava i nateknutih očiju. Prije dva dana se vratila s […]
Mornaru…
Sjetila sam se Maksa, kvragu pa kako ne. Mornara koji je vjerojatno otišao s morem, a nama za kraj ostavio još jedno iskustvo, onako kako je to samo on znao.