Toga dana padala je velika kiša. Mislim da je bio utorak. Izašla sam ispred zgrade čekajući taksi. Nisam uzela kišobran, pa sam osjetila svaku kap koja mi se odbijala niz glavu, pa uz tijelo. Evo ga. Mama je sjedila unutra, šmrcava i nateknutih očiju. Prije dva dana se vratila s […]
Mornaru…
Sjetila sam se Maksa, kvragu pa kako ne. Mornara koji je vjerojatno otišao s morem, a nama za kraj ostavio još jedno iskustvo, onako kako je to samo on znao.
Ušće
Na jugu gdje nema razlike između izlaska i zalaska boje su roze i plave, a voda slana i slatka. Ovdje vjetar nosi zmajeve čija su šarena krila raširena visoko iznad mora, rijeke, kopna.
Morski 1
Properi kroz vodu misli koje su se nakupile u vremenu od mora do mora.
Njih dvije
Stigla sam. Uzviknula sam zadihana ulazeći u autobus pun ljudi koji je kretao za Ljubljanu. Ili je barem trebao krenuti 15 minuta ranije. Tog sam jutra precijenila vlastite sposobnosti brzog spremanja, šetnja psa i pakiranja uz dodatak javnog prijevoza koji je sve samo ne redovan. 30 ljudi sjedilo je na […]
Bol
Cvrčci i flasan zvuk sirene STIGAO JE BROD NA OTOK Bijela mačka pomakla se bliže zidu, u hlad. Prošlo je podne pa je sunce udarilo na škure. Zvuk motora i miris frigane ribe… Iz mjesta se čuju smijeh i ljudi Ljudi koji čaše odlažu na stol Čaše pune hladnog vina.
Šaljem ti sms
Sunce. More. Sladoledi.
Suncobrani
Stavljam ga balkonDa sakrije ruže od jakog podnevnog sunca. Balkon na zapaduTu će teško nešto uspjetiMožda oneAko ih zaštitim Ili da ne pokušavam Jer sunce je prejako.Ne grije, peče. Ako itko može, mogu oniObranitiNasOd sunca.
Piscu
Ostavi ovu misao bez kraja jer ni početak smisleni nema tražeć u svemu smisao samo izgubit ćeš zanos koji te tjerao amo Koliko je teško napisati kraj? Teže od početka, u to sam sigurna Ne petljaj, ne piši, ne briši ionako to nitko čitati neće, a još da netko razumije […]
Rekla sam da ću napisati priču o jorgovanu
Bila je to mala kućica, ništa posebno. Ono što ju spašavalo da se izgubi u moru istih, predivan je vrt koji ju je okruživao.