Ja sam bunda.
Leopard, urbana, moderna.
Izvana se ne vidi da sam podrapana. S pijace. Za malo para iz aftera.
topla.
S ožiljcima, krivo zašivenim gumbima. Sto puta krpana.
Na van, na prvu, sjajna.
Moja je podstava razderana, ali zašivena, mojom rukom. I koncem.
Malim crnim, iz mamine kutije s iglama i koncima
Koju mi je dala kad sam prvi put odselila
Grijem.
Na tvoj dodir mekana. Na moj, najmekša.
Približi se, vidjet ćeš da je oštećena.
Dobro stoji, na moje vitko tijelo.
Sa žutom kosom i izrastom – neprimjerena.
U njoj bacam smeće
U njoj idem na smeće
Luftam ju i zračim
Po njoj me znaju
Nije za dvoje, ali može udvoje.
Trajat će. Moja je.
Ja sam bunda, a čime se ti griješ?