Bitoljska. Tako se zove ulica u Donjoj Kustošiji gdje smo živjeli kao podstanari u kući jedne bake koje se sjećam tek u magli i s nekih obiteljskih fotografija, s tek poznatim prezimenom Krompolcka. Pamtim da je voljela mačke i da ih je u prednjem i stražnjem dvorištu te kuće bilo […]
Kratke priče
Rezidencija
Živim u gradu već 33 godine. Jedan od tih života dogodio se u Gundulićevoj. 40. Između dva nova vala, kako sam se često znala zabuniti. Tamo smo živjeli mi. Nas dvoje i pas. Okej, živjeli smo i s cimerima, prije toga, no tih godina kad je protreslo grad, kad je […]
Ona tetka s leopard tajicama
Hoću li ja doista postati taj lik? Ona tetka koja se nikad nije udala. Ona koja nosi leopard tajice i sumnjivo donje rublje, koja ide na gimnastiku i ples iako je u poznim godinama, koju i dalje škicaju mlađi šezdesetogodišnjaci. Ona koja kad zapali cigaretu i krene u priču sjedaju […]
Mornaru…
Sjetila sam se Maksa, kvragu pa kako ne. Mornara koji je vjerojatno otišao s morem, a nama za kraj ostavio još jedno iskustvo, onako kako je to samo on znao.
Njih dvije
Stigla sam. Uzviknula sam zadihana ulazeći u autobus pun ljudi koji je kretao za Ljubljanu. Ili je barem trebao krenuti 15 minuta ranije. Tog sam jutra precijenila vlastite sposobnosti brzog spremanja, šetnja psa i pakiranja uz dodatak javnog prijevoza koji je sve samo ne redovan. 30 ljudi sjedilo je na […]
Rekla sam da ću napisati priču o jorgovanu
Bila je to mala kućica, ništa posebno. Ono što ju spašavalo da se izgubi u moru istih, predivan je vrt koji ju je okruživao.
Kratki vodič: Kako dočekati omikron u svečanim haljinama uz šampanjac i sushi
Koliko ono traje pandemija? Pa ajde tu smo negdje oko dvije godine. Uz početnu paniku do donekle izlaska iz grča, uz oprez i svjesnost situacije progurali smo kroz sve lockdownove, cijepljenja, popuštanja pa jačanja mjera. Malo se otuđili, razvili anksioznost prema zagrljajima i gužvi, pronašli mir ili probudili stare nemire. […]
Jutro
Dosta filozofije za jedno presunčano jutro, govorim si u bradu i pokušavam sakupiti komadiće onog što je ostalo čitavo i čisto, kako bi navukla na sebe ulogu s kojom ću hrabro iskoračiti u sunce.
Miriši na snijeg
Bljuzga, niš posebno… Prođeš po snijegu brzo da se ne smočiš Trčiš, hladno je Kako su nas mame i tate znali obući da nam nikada nije bilo hladno Odrasli smo A izgubili smo Brigu O sebi Onu drugu o svemu nebitnom smo zadržali i pojačali U čemu uživaš? Možeš li […]
Postoje ta neka mjesta koja nas oduvijek neobjašnjivo vuku
Postoje ta neka mjesta za koja oduvijek znamo da se tamo moramo vraćati. Ta mjesta najčešće su pospremljena duboko u djetinjstvo. Tu i tamo povire kako bi nas podsjetila da i u najgorim trenutcima možemo uhvatiti taj tračak sigurnosti koji nas je držao krotkima od prvih dana koje pamtimo na […]