Stil je skill

Sanjala sam da smo se zaljubili. Probudila sam se, upalila kuhalo i bosa otrčala u kupaonu.  Dok sam sjedila na školjci primaknula sam kupaonski tepih da na njega stavim stopala jer su ih hladile pločice. Vani je već počinjala jesen. Pustila sam vodu, oprala ruke, pojačala radio i izašla u […]

pričala sam ti o mjestu gdje se želim sakriti tamo gdje je vrijeme uvijek između – tebe, mene, njih i nas zaustavljeno negdje na pola  sada, a ne prije ili poslije ondje bi trebalo biti sigurno, ako je to još uopće igdje moguće…

Zanimljivo je kako odlazimo iz nekih prostora, a oni ostaju u namaVjerojatno jer smo u njima ostavili dio sebeNaše prošlostiI života koje više nikada nećemo živjeti U Radićevoj su na prozoru još moji ukrasni Ikea jastuciDa štite mali stan od jakog vjetra zimi koji dolazi sa Tkalče i šiba kroz […]

Nisam znala kako započeti Ni kako će završiti A sve ovo između nisam mogla zapisati Što će od svega ostati?  Kako da se krećem Gdje Noge su mi otežale Kosti Teže Sve me vuče prema dolje Legla bi na cestu i vrištala u sebi Samo kroz suze Vidlo bi se […]

Ponekad mi nedostaje mali balkon u Gundulićevojomeđen zgradama i stoljetnim kestenimafasada koja se rulji u naše tanjurena piceka i krumpirdok smo oboje još jeli meso kasno proljeće mi je najdraže godišnje dobabilo, dok si bio tusad volim jesen.

Tu mi je koža tanka I tu se vide masnice Ispod majice Malo iznad zgloba.

Mjesecima se nismo pitali kako si Prestalo je biti važno Kako spavamo Jedemo Dišemo Plačemo Režimo Trulimo Odlazimo Prestajemo  Jedno pored drugog

Majstor ne dolazi sutra Mogu još malo glumiti Da mi je život uredan I u rasporedu Da nisam jedna od tih

Tučem te i volimo se – jer ne znam kog bi drugog Mojih 120 sa tvojih 130 kg Skoro sam te stigao Sigurno to nisam želio Mama je u sobi godinama Leži Prozori su otvoreni I pišaju psi po našoj smokvi Ispod naših gaća na štriku Pišaju po nama Jer […]

Ne bojim se mraka Ni glasne samoće Zakoračit ću unj, sama Bez problema I hodati dugo Bojim se jedino tišine Koju proizvode najglasniji ljudi Dok svojim strojevima Ravnaju pred sobom duše i zalijevaju betonom