Zanimljivo je kako odlazimo iz nekih prostora, a oni ostaju u nama
Vjerojatno jer smo u njima ostavili dio sebe
Naše prošlosti
I života koje više nikada nećemo živjeti
U Radićevoj su na prozoru još moji ukrasni Ikea jastuci
Da štite mali stan od jakog vjetra zimi koji dolazi sa Tkalče i šiba kroz drvenu stolariju
Kupa li se itko u toj kupaoni s otvorenim vratima, jer bojler i dalje nije najsigurniji?
U Gundulićevoj, na broju 40 i dalje stoji zavjesa
Koju mi je mama kupila dok sam prvi put selila od doma, u Nami, svjetlo ljubičasta s nekim ornament motivima
Ti koji su stan kupili, u njega još nisu ušli, vjerojatno bi ju maknuli
…Pitam se…
Kakao danas izgledaju balkoni, koji gledaju na mali park tik do Mažuranićeva trga
Je li moj srebrni medaljon i dalje negdje zakopan iza starih kuhinjskih elemenata
Nedostaju li zidovima naše slike, a zraku moje biljke?
Jesu li secesijske pločice i dalje ispod lamperije ili ih je novi vlasnik napokon otkrio svijetu?
Igra li se itko u vrtu gdje smo odrastali
Raste li još jorgovan?
Dolaze li ljudi? Ili samo prolaze?