Koliko ono traje pandemija? Pa ajde tu smo negdje oko dvije godine. Uz početnu paniku do donekle izlaska iz grča, uz oprez i svjesnost situacije progurali smo kroz sve lockdownove, cijepljenja, popuštanja pa jačanja mjera. Malo se otuđili, razvili anksioznost prema zagrljajima i gužvi, pronašli mir ili probudili stare nemire. Sve se to uskomešalo, ali i posložilo.
Kroz sve to nekako sam se uspjela oduprijeti zarazi. Nije da se nisam pazila, ali i nije da sam se mega pazila. No dobro, ništa sad tu nije posebno. Cijepljena sam, donekle pazim, radim na imunitetu, odrađujem redovitu terapiju s voljenima, svemirom, životinjama, biljkama, plesom, pisaćom mašinom (čitaj laptopom) i sve je to ok. U bizarno mnogo kućnih kontakta ju izbjegnem, u nevjerojatno mnogo vanjskih utjecaja me okrzne.
“ Vidi kaj ja mogu, krenule su interne”.
Do prošle subote.
E kaj je bilo.
Ž je uselila u novi stan. Nismo se podružile od prije dvanaestog mjeseca pa smo dogovorile pobadnjak – svojevrsnu možebitnu tradiciju druženja kada prođu pravi blagdani, ludilo i depra prvog mjeseca pa tamo krajem, sjest se, pozbrojit pa rastavit. Ugurali smo tu i njezin rođendan koji je tjedan prije izletio iz plana baš zbog potencijalne (na kraju je, vjerovali ili ne, ispalo stvarno da je nije bilo – samo umor i premor) infekcije korona virusom s njezine strane.
Ajmo obuć haljine, šljokice, naručit ćemo hrpu sushija, finog vina, šampanjca, slušat upitnu muziku i podijelit si darove za Božić.
Neka igre počnu.
“Ne mogu vjerovat da se mi još uvijek nismo zarazile, stvarno mi je ovo sad već postalo čudno”, – kažem ja u jednom već kasnom trenu, pomalo likujući na “posebnost” situacije.
“Ma stara moja, ja sam ti odlučila da mi koronu nećemo dobit. Prvi dan sam ti ja to osjetila”. – kaže ona i slavodobitno nazdravi šampanjcem.
Dva dana kasnije, gospon Omikron nam je pokucal na vrata. Poslan iz svemirskih bespuća vjerojatno točno u onom trenu kad su se kucnule čaše za šampanjac.
“E nećete vas dvije”.
Tako smo nas dvije dobile virus na dar, na tulumu na kojem smo bile same, u svečanim haljinama s brdom sushija, dobrog vina i upitne glazbe.
Srećom okus i miris su nam ostali, toliko je milosti bilo za nas.
Da sumiram – jer obećala sam vodič. Samo se poželite naći s prijateljicom ili prijateljem nakon dugo vremena, poželite se počastiti, opustiti, zaboraviti na apokalipsu. Ako vam padne na pamet lijepo se odjenuti pa možda i našminkati – dajte sve od sebe. Zapjevajte pjesme za koje ni vi ne znate da ih znate. Smijte se i zabavljajte, uživajte jer vam je baš to trebalo. Sigurno će vas u tom trenu opaliti neki k…
A onda lupoceti, lekadoli, đumbiri, pastile, čajevi, propolisi, brufeni, nesanica, vrtoglavica, glavobolja, temperatura, drhtavica, salbost i manjak energije…