Dosta filozofije za jedno presunčano jutro, govorim si u bradu i pokušavam sakupiti komadiće onog što je ostalo čitavo i čisto, kako bi navukla na sebe ulogu s kojom ću hrabro iskoračiti u sunce.
Autor: Ana-Marija Topolčić
Miriši na snijeg
Bljuzga, niš posebno… Prođeš po snijegu brzo da se ne smočiš Trčiš, hladno je Kako su nas mame i tate znali obući da nam nikada nije bilo hladno Odrasli smo A izgubili smo Brigu O sebi Onu drugu o svemu nebitnom smo zadržali i pojačali U čemu uživaš? Možeš li […]
Budi kao dijete
Sve je sasvim u redu.
Klik
Kada bismo samo znali koliko smo puta bili tema drugih fotoaparata.
Kiša
Raditi, ne gubiti vrijeme Zamisliti, vizualizirati, početi djelovati, materijalizirati Vremenu dati da ono bira umjesto nas Zatim njegove konce hvatati i slagati ih u svoje niti Tražiti, tražiti, tražiti, nikad biti zadovoljni nađenim… Kakva su to vremena? Čija? Kad vjetar povije grane pred kišu, više nam toga može dati Od […]
Sretno.
A: Kaj je bilo? Scimala me i počela mi čistiti dlake s košulje koja je do prije nekoliko sati izgledala kao nova, a sada bi već mogla pod ruku s “onima za po doma”. B: Ma joj, imam tu nevjerojatnu moć da sve stvari kod mene u kratkom roku izgledaju […]
Odlazak
Nije mi se dalo vući te za rukav, željela sam da ti mene gurneš,samo, možda sam krivo procijenila, pa sam slučajno preskočila ogradui dočekala se,na glavu.
A tebi?
Početak i kraj su mi jednako dragi. I na filmu i u životu.
Rozi balon
Dolasci i odlasci. Pustila je balon da zaustavi vrijeme. Ni tad se nitko nije pojavio. Čak je i balon umjesto čekanja odabrao put. Ispunjen zrakom u zraku. “Trebala bih i ja tako”, promrmljala si je u bradu.
Zar ne?
U nekim su vještinama utkane povijesti cijelih generacija, a neke se rađaju niotkud – divlje, same, drugačije, obojane. Bore se kroz nepoznato i utiru put novima. Možda će proći njihov vijek da ih malo tko primijeti, ali ostat će sjeme iz kojeg će nicati novi. Pa i to je uspjeh […]