Bljuzga, niš posebno…
Prođeš po snijegu brzo da se ne smočiš
Trčiš, hladno je
Kako su nas mame i tate znali obući da nam nikada nije bilo hladno
Odrasli smo
A izgubili smo
Brigu
O sebi
Onu drugu o svemu nebitnom smo zadržali i pojačali
U čemu uživaš?
Možeš li se sjetiti i osjetiti
Ili pak samo u sebi
Čekaš odbrojavanje do nule
Da bi brojanje ponovo otpočelo
Brojanje do ničeg… bitnog.
Bljuzga je, niš posebno
A nekada je bila snijeg kojem smo se veselili
Pa jebemti ljude